beats by dre cheap

Hello, it's me.

Prošlo je toliko dugo vremena od... Od početka.
Sa svojih malih 16 godina sam odlučila pronaći mjesto koje će biti moje utočište, moj bijeg, moja utjeha, moje rame za plakanje i tako dalje i tako dalje. Pronađoh tada ovo mjesto, ovu lijepu stranicu, još lijepšu bijelu podlogu za pisanje. I tako je krenilo samo od sebe. Od prvog dana, prije 5 godina i 9 mjeseci se pojavila Mariquita. Pomogla mi je da se oslobodim. S njom sam odrasla u damu od 21 godinu koja je sredila svoj život čak bolje nego što smo nas dvije sanjale. Valjda nismo mogle toliko daleko vidjeti. I neka nismo, slađe je ispalo.
Dođoh večeras ovdje u ove kasne sate, kao jednom kada je ovo bilo moje vrijeme za pisanje. Večeras sam ovdje da ostavim trag na svojim stranicama.
Žao mi je što sam izbrisala sve od početka jer bih sada bila još ponosnija na sebe kada bih sve ponovno čitala. Možda nikada neću pročitati te davne rečenice, ali isto tako nikada neću zaboraviti kako sam se osjećala svake noći dok sam satima pisala. Nikada neću zaboraviti koliko puta sam u isto vrijeme plakala i pisala kako se moj svijet ruši i kako nema izlaza. Koliko puta sam se raspadala i sastavljala baš ovdje, na ovom mjestu. Svako slovo se posebno biralo, svaka riječ se posebno slagala, svaki zarez i svaka točka na svom mjestu. Nikada nisam žurila s riječima.
Nakon svih godina puno toga sam naučila o sebi zahvaljujući ovom mjestu. Kako rekoh, odrasla sam ovdje i iskreno ne mogu zamisliti da nije bilo ovog bloga i ove zajednice. Naučila sam mnogo od Vas dragi ljudi, ni sami ne znate koliko. Zato vam hvala. Hvala na divnim prijateljstvima i poznanstvima. Hvala na vašim pričama, savjetima i utjehama. Hvala na svemu od srca.
Nije ovo nikakav oproštaj. Vjerujte mi, nikada se neću oprostiti od Mariquite i od vas. Valjda sam samo tada više trebala bijeg nego što sada trebam.

Strah me reći neke velike riječi, ali sada imam sve ono o čemu sam sanjala. Sada sam najsretnija osoba. Sada se smijem najširim osmjehom.
Volim i voljena sam. Da, da.. došla je moja prva prava ljubav prije 138 dana i svakim danom je sve jača i veća. On je nešto najljepše u mom životu i tek sada razumijem vas drage moje kada pokušavate pisati o svom voljenom i kada kažete da ne postoje prave riječi da se opiše. Stvarno ne postoji ni jedna riječ približna toj veličini koju osjećam prema njemu niti da opišem sve ono što zbog njega osjećam. To je nešto veće od najveće planine, dublje od najdubljeg oceana.
Mislila sam da su ovakve ljubavi samo u knjigama i na filmovima. Vjerujte mi kada kažem da sam se osjetila živom tek od onog trenutka kada sam njega srela. Cijeli moj život prije njega kao da nije postojao. On je moj početak i biti će moj kraj. Volim ga. Ludo, jako, čisto, iskreno i blesavo. Njegovim postojanjem su se sve kockice posložile i sada je sve onako kako treba biti. Jednostavno, a posebno. I tek tako, odjednom, osjetim njegov miris na sebi i već mi nedostaje, a vidjela sam ga prije 3 sata. Nedostaje mi nakon 3 sekunde kada odem od njega. Sve što imam za reći je da ću se boriti za ovu našu ljubav sve dok dišem, to obećajem. Forever or never. Želim njega pored sebe, zauvijek, jer život s njim jedino mogu zamisliti. On i ja. Ništa više nije potrebno.
I moja mama ga obožava :)

Sada možete razumijeti zašto me nema. Svaku sekundu želim njemu posvetiti.
Fino je bilo svratiti večeras ovdje, zapaliti cigaretu, dvije, pola kutije.. I pisati. Tu sam ja i kada nisam. Sresti ćemo se još puno puta dragi moji, a do tada vas pozdravljam. Budite dobri ljudi, iskreni, vjerujte i nikada ne odustajte od sebe. Sve će doći na svoje, samo treba biti strpljiv. Kad-tad. Doći će.





P.S. Draga Mariquita, uspjele smo!

I am yours. You are mine. End of story.
http://iamyours.blogger.ba
02/09/2016 03:30