I am yours, you are mine. End of story.
02.09.2016.

Hello, it's me.

Prošlo je toliko dugo vremena od... Od početka.
Sa svojih malih 16 godina sam odlučila pronaći mjesto koje će biti moje utočište, moj bijeg, moja utjeha, moje rame za plakanje i tako dalje i tako dalje. Pronađoh tada ovo mjesto, ovu lijepu stranicu, još lijepšu bijelu podlogu za pisanje. I tako je krenilo samo od sebe. Od prvog dana, prije 5 godina i 9 mjeseci se pojavila Mariquita. Pomogla mi je da se oslobodim. S njom sam odrasla u damu od 21 godinu koja je sredila svoj život čak bolje nego što smo nas dvije sanjale. Valjda nismo mogle toliko daleko vidjeti. I neka nismo, slađe je ispalo.
Dođoh večeras ovdje u ove kasne sate, kao jednom kada je ovo bilo moje vrijeme za pisanje. Večeras sam ovdje da ostavim trag na svojim stranicama.
Žao mi je što sam izbrisala sve od početka jer bih sada bila još ponosnija na sebe kada bih sve ponovno čitala. Možda nikada neću pročitati te davne rečenice, ali isto tako nikada neću zaboraviti kako sam se osjećala svake noći dok sam satima pisala. Nikada neću zaboraviti koliko puta sam u isto vrijeme plakala i pisala kako se moj svijet ruši i kako nema izlaza. Koliko puta sam se raspadala i sastavljala baš ovdje, na ovom mjestu. Svako slovo se posebno biralo, svaka riječ se posebno slagala, svaki zarez i svaka točka na svom mjestu. Nikada nisam žurila s riječima.
Nakon svih godina puno toga sam naučila o sebi zahvaljujući ovom mjestu. Kako rekoh, odrasla sam ovdje i iskreno ne mogu zamisliti da nije bilo ovog bloga i ove zajednice. Naučila sam mnogo od Vas dragi ljudi, ni sami ne znate koliko. Zato vam hvala. Hvala na divnim prijateljstvima i poznanstvima. Hvala na vašim pričama, savjetima i utjehama. Hvala na svemu od srca.
Nije ovo nikakav oproštaj. Vjerujte mi, nikada se neću oprostiti od Mariquite i od vas. Valjda sam samo tada više trebala bijeg nego što sada trebam.

Strah me reći neke velike riječi, ali sada imam sve ono o čemu sam sanjala. Sada sam najsretnija osoba. Sada se smijem najširim osmjehom.
Volim i voljena sam. Da, da.. došla je moja prva prava ljubav prije 138 dana i svakim danom je sve jača i veća. On je nešto najljepše u mom životu i tek sada razumijem vas drage moje kada pokušavate pisati o svom voljenom i kada kažete da ne postoje prave riječi da se opiše. Stvarno ne postoji ni jedna riječ približna toj veličini koju osjećam prema njemu niti da opišem sve ono što zbog njega osjećam. To je nešto veće od najveće planine, dublje od najdubljeg oceana.
Mislila sam da su ovakve ljubavi samo u knjigama i na filmovima. Vjerujte mi kada kažem da sam se osjetila živom tek od onog trenutka kada sam njega srela. Cijeli moj život prije njega kao da nije postojao. On je moj početak i biti će moj kraj. Volim ga. Ludo, jako, čisto, iskreno i blesavo. Njegovim postojanjem su se sve kockice posložile i sada je sve onako kako treba biti. Jednostavno, a posebno. I tek tako, odjednom, osjetim njegov miris na sebi i već mi nedostaje, a vidjela sam ga prije 3 sata. Nedostaje mi nakon 3 sekunde kada odem od njega. Sve što imam za reći je da ću se boriti za ovu našu ljubav sve dok dišem, to obećajem. Forever or never. Želim njega pored sebe, zauvijek, jer život s njim jedino mogu zamisliti. On i ja. Ništa više nije potrebno.
I moja mama ga obožava :)

Sada možete razumijeti zašto me nema. Svaku sekundu želim njemu posvetiti.
Fino je bilo svratiti večeras ovdje, zapaliti cigaretu, dvije, pola kutije.. I pisati. Tu sam ja i kada nisam. Sresti ćemo se još puno puta dragi moji, a do tada vas pozdravljam. Budite dobri ljudi, iskreni, vjerujte i nikada ne odustajte od sebe. Sve će doći na svoje, samo treba biti strpljiv. Kad-tad. Doći će.





P.S. Draga Mariquita, uspjele smo!

04.11.2015.

Jos jedno pismo za nju

Često razmišlja o tome kako jedva čekam da te vidim.
Da dođem iz ovog hladnog grada k tebi u toplo.
Da vidim one tvoje čiste plave oči i da te zagrlim.
Onda me snažno udari realnost da te nema.
Naš topli grad je hladniji od svih, bez tebe...
Bože, daj mi još jedan dan, ma jedan trenutak s njom!!
Dopusti da joj čujem glas, samo riječ, samo jedan zvuk.
Daj mi da osjetim njezin miris, da dotaknem njene ruke..
Tek su dva mjeseca prošla otkako me napustila, a kao da je godinama nisam vidjela.

None moja.....
Tako mi nedostaješ!
Tako me boli, a sve držim u sebi.
Oprosti što ne mogu plakati jednostavno je sve u meni stalo.
Srce mi je slomljeno od onog prokletog dana kada si otišla.
Ne mirim se sa činjenicom da te nema, ne mogu i ne želim to prihvatiti!
Trznem se na svaki poziv u nadi da ti zoveš.
Nisi još trebala otići. Nije bilo vrijeme, ljepoto moja.
Tko će biti ponosan na mene zbog faksa? Kako ću na vjenčanje bez tebe?
Kako si mislila otići bez da vidiš mene kao majku i bez da upoznaš moju djecu?
Sve smo to trebale proći zajedno! Za sve te trebam..
Željela sam da svi upoznaju najbolju baku, a sve što sada ostaje su priče koje se gube i slike koje blijede.
Ti nisi priča koju treba pričati. Ti si osoba uz koju treba živjeti.
Moj oslonac. Moja učiteljica života. Moje rame za plakanje.
Ti si moja snaga, moja snažna vjera i nada.

Jedina moja.
Toliko toga imam da ti kažem, sve se promjenilo.
Hajde dođi mi....








Njezine ruke koje sam slikala prije par godina...

30.10.2015.

!!!






22.10.2015.

X o x o

Zaboravila sam kako je poseban osjećaj uzeti laptop, pustiti neku baladetinu, zapaliti cigaretu i prepustiti se pisanju na moj mali dio svemira.
Napokon.

Život mi se kompletno promjenio, ne znam uopće odakle bih počela.
Preselila sam se u drugi grad prije četiri tjedna. Osjećam kako ovaj grad pripada meni i ja njemu, u potpunosti. Svaka ulica mi ispriča priču, a pomiješani jesenski listovi naprave paletu emocija u meni. Smeđa, crvena, žuta, zelena... Ulice igraju igru koja je samo njima poznata, a ja se prepustim ulozi sretnog prolaznika. Strastveni sam zaljubljenik jeseni.

Grad koji me začarao:
autumn, park, and zagreb image



Na fakultetu je lijepo. Nisam ni približno ovo očekivala, pa sam ugodno iznenađena.
Upoznala sam predivne ljude, ekipa je već stvorena. Pet curki. Obožavam ih!
Bila sam jako skeptična što se tiče novih ljudi jer imam dobru lekciju iz prošlosti, ali eto, ipak se nikada ne zna. Studiram ono što sam željela, ono što volim, što me zanima. Počelo je ozbiljno, imam dosta za učiti i posvetila sam se u potpunosti fakultetu. Želim uspjeti, učiniti sebe i svoje roditelje ponosnima!

Kad sam već kod roditelja, spomenuti ću nedostajanje.
Neopisivo mi nedostaju. Mama, tata, seka, braco ali najviše od svega moj pasić. Trudim se ne razmišljati o nikome previše jer znam gdje bi me to odvuklo. Negdje u podsvijesti držim u sebi i ne dam van tim lošim mislima. Prije spavanja uvijek mislim na baku i pomolim se za nju. Još ne prihvaćam činjenicu da je nema u onom toplom njenom stanu, ne mogu podnijeti to da je više nikada neću vidjeti. Ako pustim tu istinu i tugu iz mene, utopiti ću se.

Sve je puno promjena pa sam nastavila taj niz. Skratila sam svoju predivnu duuuugu kosu, a kaže se: "žena koja skrati kosu, planira promijeniti svoj život". Ovo je moja godina promjena. Novi početak, novi život i nova ja. U potpunosti.
I sviđa mi se moj novi svijet, sviđa mi se nova ja.




fashion, style, and gif image
 
Idem dalje..
Pusa



25.09.2015.

Happy b-day daddy

Danas je mom tati rođendan.
Ja obožavam svog tatu. To je najdivniji muškarac u mom životu.
Volim ga jer mi je teško kada ga nema pola godine kući jer bude na brodu, pa mi onda dosadi ostalih pola godine jer je stalno kući.
On ima najbolje i najdetaljnije odgovore na sva moja pitanja.
Njegove životne priče nikada nije dosadno slušati.
Volim naše zimsko popodne kada igramo yamb do noći. Najdraže mi bude kada ga pobjedim pa on sav ljut hoće još da igra da me dobije.
Znam koliko mu je teško, cijenim ga i poštujem baš zbog toga što se još uvijek bori za nas.
Nadam se da će još dugo biti sa nama. Samo neka je zdravlja, a za ostalo ćemo lako!
Najveća mi je želja učiniti njega i mamu ponosne. Želim im jednoga dana vratiti sve što su mi omogućili i dati im još više. Želim im pokazati da ništa nije bilo uzalud.
Jedva ih čekam vidjeti kao baku i djeda mojoj djeci.
Roditelji su obitelj koju ne možemo birati, i sretna sam što je tako jer sam sigurna da sam mogla birati da ne bih ni iz desetog puta približno njima izabrala.
Hvala tata na svakoj sekundi tvoga postojanja. Hvala što si još tu.
Hvala za svaki zagrljaj i poljubac. Hvala za sve što si mi dao, pružio, omogućio.
Hvala što si najbolji tata!




Father and Daughter  | via Facebook

Sretan rođedan Tajo.
Volim te najviše na svijetu cijelom!
Tvoja seke.



Stariji postovi


X O X O